Žarko Aničić
Autor

Žarko Aničić

Rođen sam 25.11.1973. godine u Derventi u seoskoj porodici gdje su se roditelji bavili isključivo zemljoradnjom. Bez obzira na to trudili su se da mi pruže najbolje moguće obrazovanje koje je bilo dostupno. Još u osnovnoj školi sam želio da budem učitelj, a sve zahvaljujući mojoj učiteljici koja je za svu djecu bila puna ljubavi i pravednosti.

Poslije osnovne škole upisao sam srednju prosvjetnu školu u Derventi, a nakon rata i Učiteljski fakultet u Banjoj Luci. Moja prva nastavnička iskustva bila su vezana za rad u seoskoj sredini sa djecom “povratnicima” nakon rata, odnosno djecom kojoj je bila neophodna posebna emocionalna podrška. Nakon nepune godine rada sa djecom (a bilo je tu i djece sa preprekama u ucenju i razvoju) shvatio sam koliko Jedan ucitelj može da pomogne i da bude podrlika ne samo djeci u učionici nego i njihovim porodicama.

Bilo je veoma teško prijeći preko svih prepreka na koje sam nailazio, ali uspjeh je bio ogroman. Znam da su svi u selu plakali kada sam im rekao da ću od naredne godine raditi u drugoj školi i to je na mene ostavilo dubok trag.

Najveći izazov u samim počecima rada jeste rješavanje razlicitih problema kojih je u poslijeratnom periodu bilo mnogo. Tada nije bilo organizovanih kvalitetnih seminara i morao sam samostalno da se stručno usavršavam. Radom sa djecom, proučavanjem stručne literature dolazio sam da dragocjenih saznanja. Ta moja lična iskustva nisam htio da zadržim samo za sebe tako da sam odlučio da kreiram blog gdje ću postavljati sve svoje materijale javno da budu dostupni svim učiteljima.

Danas se na blogu nalazi na hiljede različitih materijala, pisanih priprema, nastavnih listića, likovnih i drugih radionica koje koriste svi učitelji iz Bosne i Hercegovine, ali i iz šireg okruženja.
Tri godine sam svoja znanja prenosio i studentima Učiteljskog studija u Banjoj Luci gdje sam pored dopunskog rada na fakultetu, volonterski pomagao studentima oko priprema i realizacije inovativnih časova. Prisustvovao sam stotinama časova budućih učitelja, razgovarao, pomagao, a sve sa ciljem da naši budući učitelji steknu dobru osnovu za dalji rad sa djecom.

Lako sve svoje ideje dijelim javno, često organizujem i besplatne radionice i seminare za učitelje. Na tim seminarima sa učiteljima sam realizovao niz likovnih radionica koje se mogu primijeniti u učionici ili smo razgovarali o različitim problemima nastave i na koji način ih možemo riješiti, posebno kada je u pitanju čitanje, kreativno pisanje i matematičko opismenjavanje naše djece.

Posvećenost djeci sam posebno ispoljio radeći kao glavni i odgovorni urednik nekoliko časopisa za djecu gdje sam kroz različite članke, zadatke i radionice učenje pretvarao u nešto što je djeci bilo poučno i zanimljivo.

Časopisi su:

  • “Šiki Miki”
  • “Školarka 2”
  • “Školarka 3”
  • “Školarac 4”
  • “Školarac 5”

Na kraju, ako bih morao odabrati jedno postignuće za koje smatram da mi je najbitnije to bi svakao bila onlajn nastava realizovana u ovo vrijeme pandemije.

U pitanju su časovi koje sam zajedno sa kolegma iz različitih gradova i škola osmislio i realizovao. To su časovi za koje smo pisali posebne scenarije i zajedno o svom trošku snimili obrazovne emisije/časove za naše đake. Oduševljenje učenika i njihovih roditelja ovim časovima je ogromno. Uspjeli smo da u vrijeme pandemije nastavu učinimo zanimljivom, a naša djeca su sa nestrpljenjem čekali svaki naredni čas.