Prekomjerni plač je relativno česta pojava. Etiologija (istraživanje o tome zašto dolazi do nekih pojava i zašto se one događaju na takav način) plakanja je raznovrsna, i obuhvata razne faktore radi čega su shvatanja istog i terapeutski pristupi različiti.
U ovom članku ćemo probati da vam objasnimo šta je to zapravo plač i njegov uticaj na svakodnevnicu i psihofizički rast i razvoj ne samo djece već i odraslih.
Sadržaj
- Šta je to plač?
- Kategorije plača
- Šta reći djetetu koje često plače?
- Posljedice netolerancije i kažnjavanja plakanja
- Izvori informacija
Šta je to plač?
Jedna stvar karakteristična za sve nas je urođeni mehanizam otpuštanja negativnih emocija putem plakanja, bez obzira na spol i dob. U figurativnom smislu plakanje znači i žaljenje , duboko osjećanje, pa čak i gorko ili srčano prigovaranje i izazivanje sažaljenja posebno zbog nečega.
Istraživanja su pokazala da se u ljudskom tijelu događaju korisne psihološke i fiziološke promjene koje doprinose tome da se osjećamo bolje nakon plakanja. Jedno od njih je sprovedeno 2018. na Univezitetu Queensland pod nazivom “Does crying help? Development of the beliefs about crying scale (BACS)” – “Da li plakanje pomaže? Razvijanje uvjerenja o skali plakanja” (Leah S. Sharman, Genevieve A. Dingle, and Eric J. Vanman;). [1]
Rezultati su pokazali da kada svjedočimo događaju koji nas može rasplakati, ali se suzdržavamo i ne zaplačemo, brzina disanja i sam zamor tijela se povećava. S druge strane, ako u takvim trenucima zaplačemo, nivo disanja se unormali i tijelo ostane u ravnoteži.
Dr. William Frey je 1980., analizom ljudskih suza pronašao supstance (hormon stresa Prolaktin) koji se proizvodi u ljudskom tijelu za vrijeme preživljavanja stresa i to znači da te supstance plakanjem izađu iz tijela, što objašnjava zašto se osjećamo bolje nakon što se isplačemo. [2]
Ako te supstance ostanu u tijelu i ne izađu van plakanjem, tijelo i dalje smatra da je pod stresom i u skladu s tim i dalje negativno reaguje na vanjske podražaje.
Plač se može podijeliti u nekoliko kategorija:
- Normalni ili fiziološki plač
- Prekomjerni (ekscesivni) plač s organskim uzrokom
- Prekomjerni plač bez poznatog uzroka
U razlikovanju tzv. normalnog plača od prekomjernog prihvaćeni su opći kriteriji poznati pod nazivom “pravilo tri“, po kojem prekomjerni plač traje više od 3 sata dnevno, 3 dana u sedmici i najmanje 3 sedmice u mjesecu.
Što reći djetetu koje često plače?
Neka djeca su plačljivija od druge. To prezaposlenom i umornom roditelju može biti ogromno opterećenje i razlog frustracija, ali, pokušajte se u tim situacijama sjetiti sljedećih izjava koje su puno bolje od kratkih autoritarnih naredbi djetetu da prestane plakati koje često i maju kontraefekat:
- “Znam da si sada jako tužan/tužna i da ti je teško”
- “U redu je biti tužan/tužna”
- “Rastužio/rastužila si se zato što (ti je braco uzeo igračku i sl.)”
- “Vidim da ti sada treba vrijeme da se smiriš, ali ja sam ovdje za tebe”
- “Reci mi što te rastužilo? Pomoći ću ti”
- “Čujem te što mi govoriš”
- “To je bilo doista ružno/strašno. Normalno je da te rastužilo”
- “Tako nešto rastužilo bi i mene”
Posljedice netolerancije i kažnjavanja plakanja
Djeca moraju znati da su voljena kada su sretna, tužna, ljuta ili frustrirana. Ne smijemo ih ni sprječavati da se osjećaju onako kako se osjećaju jer je uvažavanje dječijih emocija od rane dobi, bile one pozitivne ili negativne od krucijalne važnosti za njihov dalji rast i razvoj!
Jedan od najbitnijih ciljeva odgoja je razvijanje emocionalne inteligencije i poticanje ispoljavanja čitave palete najrazličitijih emocija, tako da naš zadatak kao učitelja/nastavnika/roditelja nije da zaustavljamo plakanje nego da budemo podrška djetetu kada doživljava negativne emocije, i da time nauči da je to sasvim normalna i uobičajena pojava.
Trebamo biti autentični u odgoju i onda kada smo tužni, pokazati djeci da smo tužni umjesto da glumimo da smo dobro. Time im svojim vlastitim primjerom pokazujemo kako je u redu plakati i proživljavati negaivne emocije.
Jer kao što svi znamo, život se ne sastoji samo od lijepih emocija, već ih moramo prihvatiti sve!
Izvori informacija
- https://pubmed.ncbi.nlm.nih.gov/29912615/
- https://www.metro.us/the-tear-trigger/
